Kao što sam i očekivala, probudila sam se prije Jacea. Pogledala sam ga nasmiješeno, poljubila u čelo, a on mi je okrenuo leđa mrmljajući. Dignula sam se sa kreveta i otvorila ormar kako bih obukla drugu odjeću. Uskoro je July trebala doći na jutarnju kavu k meni, a ja sam prije toga namjeravala počistiti dnevni boravak.

Pogledala sam u Jacea prije nego sam izašla iz sobe, a zatim polako zatvorila vrata, te se otišla umiti u kupatilu. Dok sam prala zube gledajući se u ogledalo, prisjetila sam se prethodne noći. Lako sam se opustila u razgovor s Jaceovim roditeljima nakon što sam pričala s njegovim ocem. Obitelj mu je stvarno bila divna i simpatična, a moglo bi se reći i da sam bila ljubomorna na njega. Imao je ljubav i blizinu dragih osoba, a unatoč tome se nije otišao liječiti.

Sjetivši se kako nije još imao puno života, kako vjerojatno neće živjeti još godinu dana, srce me stegnulo. Ponekad sam zaboravljala na njegovo stanje, ali svaki put kad bih se sjetila, poludjela bih. Trudila sam se ne plakati pred njime, ali kad bih bila uz July ili sama, isplakala bih dušu kako bih se smirila. Nisam željela da me on vidi kako plačem jer bi se ponovno osjećao loše, ali ponekad si nisam mogla pomoći.

Prirastao mi je jako brzo srcu i napokon sam imala osjećaj da nekamo pripadam, a za nekoliko mjeseci će sve biti gotovo.

Iz razmišljanja me prekinulo zvono na vratima, pa sam obrisala lice ručnikom i potrčala prema ulazu kako bih otključala i vidjela tko me trebao u ono doba jutra. Otvorivši ih, ugledala sam July pred sobom, a zatim iznenađeno pogledala u sat.


„Došla si ranije.“ –rekla sam joj.
„Oprosti. Morala sam otići kupiti neke stvari i nisam znala što raditi, pa sam odmah došla kod tebe!“ –poljubila me u obraz i ušla u stan.
„Nisam uspjela počistiti dnevni!“
„Oh, da tek vidiš kakav je moj. Iznenadila bi se, vjerujem!“
„Sumnjam.“
„Gdje je Jace?“
„Spava.“

Klimnula je glavom i otišla u dnevni boravak bacivši torbicu na trosjed.

„Kava, jel?“ –upitala sam ju provirivši iz kuhinje.
„Može!“ –nasmiješila se. „Moraš mi ispričati kako je sinoć bilo!“
„Naravno. Bilo je...“

Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam pogledala prema sobi. Jace je pospano pogledao u mene, klimnuo glavom i ušao u kupatilo, na što sam se ja nasmijala. Svako se jutro trebao istuširati kako bi se razbudio, a izgledao je simpatično svaki put kad bi se probudio nakon mene.

„Kako je on?“ –upitala me July.
„Dobro.“ –klimnula sam glavom. „Ima učestale glavobolje, ali tablete pomažu!“

Nasmiješila se.

„Bez brige, neće nam smetati.“ –rekla sam joj. „Izaći će s prijateljem!“
„Ma ne bi mi smetao!“ –uzvratila je.

Naravno da ne bi niti meni smetao, ali kako sam se dogovorila s njom da ćemo biti zajedno. Kako sam u posljednje vrijeme stalno biti s Jaceom, a manje s njom, morala sam provoditi vrijeme i sa svojom najboljom prijateljicom.

„Bok, Juls.“ –Jace ju je pozdravio, a ona se nasmiješila.

Prišao mi je i poljubio u usta, a zatim u obraz.

„Idem s Mikeom i Amandom na kavu.“ –rekao je.
„U redu. Pozdravi ih!“ –uzvratila sam.

Klimnuo je glavom, podignuo ključeve automobila sa šanka i krenuo prema vratima.

„Uskoro se ideš naći ponovno s njegovim društvom, je l' da?“ –July me pogledala upitnim izrazom lica.
„Da. U petak.“ –odgovorila sam nasmiješeno.

Mike i Amanda bili su jako simpatični i svidjeli su mi se odmah. Voljela sam provoditi vrijeme s njima i, nažalost, zbog posla nismo češće mogli izlaziti zajedno, ali shvaćala sam zbog čega ih je Jace jako volio. Družio je sa fantastičnim ljudima, s onima kojima je oduvijek bilo stalo do njega. Ja sam uz sebe imala July, a nažalost, sa dragim prijateljima iz srednje škole nisam ostala u kontaktu.


Nekoliko dana kasnije

Kia i ja odlučili smo se prošetati do grada, umjesto da uzmemo auto. Oboje smo više voljeli pješačiti, a kako se kafić u kojemu smo se trebali naći s prijateljima nalazio nedaleko od njenog stana, nije nam bio problem ostaviti auto ispred kuće.

Bilo je ugodno šetati s njome po trotoarima, držati ju za ruku i razgovarati o raznim stvarima, usput razgledavajući izloge. Nikada se prije nisam osjećao onako ugodno i fantastično u ženskom društvu i nisam riječima mogao opisati kako sam se osjećao.

Kia je bila posebna djevojka, a da sam se prije više od mjesec dana udaljio od nje zbog svog stanja, učinio bih ogromnu pogrešku.

Znao sam da će imati nekoga pored sebe, kad me više ne bude bilo. Majka je to obećala, a i razgovarao sam sa prijateljima. Natjerao sam ih da uvijek biti uz nju i da joj poskoče u pomoć kad god joj ona bude bila potrebna.

Otvorio sam vrata kafića i zakoračio zajedno s Kiom unutra, a zatim se iznenadio vidjevši tko je još sjedio za stolom, s Mikeom i Amandom. Primijetio sam da su njih dvoje pogledali mirnim izrazom lica u mene, a onda se Vanessa okrenula prema meni. Razvukla je osmijeh od uha do uha, dignula se sa stolice i prebacila svoje crne, duge kovrče iza leđa.

„Što – ona – radi – ovdje?!“ –prošaptao sam.

Krajičkom oka sam pogledao u Kiju koja je iznenađeno gledala u mene, a nisam ni primijetio koliko nam je Vanessa bila blizu. Zagrlila me toliko snažno da sam napravio jedan korak unazad, ali nisam namjeravao ispustiti Kijinu ruku koja me čvrsto, nervozno, uhvatila.

„Koliko te nisam vidjela, Jacie-boy!“ –uzvratila je odmaknuvši se od mene.
„Nessa.“ –nisam micao pogled od Kie koja je gledala sumnjičavo u nas dvoje. „Kia, ovo je Vanessa. Nessa, vjerojatno su ti rekli da je Kia moja cura!“

Vanessa je klimnula glavom i pogledala u nju.

„Drago mi je, Kia!“ –ispružila joj je ruku. „Nemoj se nikada odvojiti od njega. Stvarno je jako dobar čovjek i napravila bi pogrešku kakvu sam ja napravila!“
„Za-ni-mlji-vo!“ –Kia je lažnim osmijehom pogledala u nju, a zatim mene prijetećim izrazom lica.

Slegnuo sam ramenima gledajući je preplašeno, a ona je istrgnula moju ruku i odmarširala prema stolu na kojemu su se nalazili naši prijatelji. Tiho sam uzdahnuo, odmahnuo glavom i otišao za njom dok je Vanessa već sjedila za stolom.

„Ovo će biti definitivno zanimljiva večer!“ –pomislio sam.

Pozdravivši svoje prijatelje, sjeo sam odmah do Kie koja je namrgođeno gledala ispred sebe. Imao sam osjećaj da je bila ljuta na mene, a nisam ni za što bio kriv. Vanessa je stvarno imala dug jezik, ali morao sam priznati da mi je bilo slatko vidjeti svoju djevojku ljubomornu. Potapšao sam ju po koljenu, a ona je ljutito pogledala u mene, pa sam joj se nasmiješio i uhvatio joj ruku kako bih ju smirio.

***


Nisam znala koliko dugo smo već ondje bili, ali meni je izgledalo kao da sam cijelu vječnost u društvu njegove bivše djevojke. Nitko od njih niti jednom to nije spomenuo, ali znala sam, shvatila to kad je spomenula da ne učinim istu pogrešku koju je ona napravila.

Nije mi bilo nimalo drago sjediti ondje iako sam znala što je Jace osjećao prema meni, ali osjećala sam veliku ljubomoru. Nisam mogla podnijeti to kad su njih četvero oduševljeno, sretno pričali o svemu što se događalo u prošlosti, a izgledalo je kao da se nisu ni sjetili da sam i ja bila među njima. Osjećala sam se kao da ne pripadam ondje, pa sam se dignula sa stolice i otišla u kupatilo smiriti se. Bila sam užasno nervozna zbog svega što se događalo i trebala sam malo mira.

Hodala sam gore – dolje ispred ogledala psovajući Vanessu u sebi. Nikada nisam znala kako je biti ljubomoran dok se isti spol kao i tvoj zabavlja s dečkom do kojeg ti je bilo stalo, ali definitivno mi se nije sviđao.


Kad sam čula da se vrata otvaraju okrenula sam se prema njima i vidjela Vanessu kako ulazi. Zakolutala sam očima i pogledala u drugu stranu, tapkajući nervozno od pod. Ona je bila zadnja osoba koju sam željela vidjeti u onom trenutku i sama njena pojava mi je dignula živac. Pojavila se pored mene dok sam prala ruke. Gledala sam u nju preko ogledala, a ona je također u mene dok je prepravljala šminku.

„Ne znam što vas dvoje imate, ali...“ –okrenula se prema meni. „Ono što smo on i ja imali nikada nećete imati!“

Nasmiješila sam se.

„Otišla si, zar ne?“ –uzvratila sam. „Znači da ti nikada nije bilo stalo do njega!“
„Ne znaš uopće što osjećam prema njemu, jasno?!“ –povisila je ton.
„Zar misliš da te se bojim?!“
„Trebala bi. Ne mislim odustati od njega! Vratila sam se samo kako bih ga dobila natrag.“
„Zar ti misliš da su ljudi lutkice s kojima se možeš igrati, a onda ih bacati kad ti dosade?!“
„Ne znaš ništa o Jaceu! Ne znaš kroz što smo prošli!“
„Možda ne znam, ali ne znam niti kroz što on i ja prolazimo!“

Podignula je ruku kako bi me udarila, ali sam ju zaustavila i gurnula u stranu. Nervozno sam izašla iz WC-a.

***


„Zašto ste ju pozvali?“ –upitao sam prijatelje.
„Pa... Sreli smo je i bilo nam je glupo reći joj da ne smije doći!“ –promrmljao je Mike.
„Trebali ste razmisliti malo bolje!“
„Istina... Oprosti!“

Odmahnuo sam glavom i zakolutao očima, te nervozno povukao dim.

„Zar ne shvaćate da je namjerno pričala o svemu onome samo kako bi isprovocirala Kiu?!“ –pogledao sam ih ozbiljnim izrazom lica.
„Oprosti, ali...“ –započeo je Amanda, a zatim podignula ruku i prstom pokazala u prozor. „Kad smo već kod Kie...“

Pogledao sam u prozor i vidio ju kako prolazi blizu njega. Izgledala je ljuto, pa sam se dignuo sa stolice i požurio prema ulazu. Krajičkom oka sam vidio Vanessu, kako izlazi iz ženskog toileta, i u onom trenutku shvatio koji je bio razlog zbog kojeg je moja djevojka izašla odande, a da mi se nije ni javila. Pogledao sam ju ljutitim izrazom lica dok me ona gledala iznenađeno, gurnuo vrata kafića i potrčao za Kijom nadajući se da će mi objasniti što se dogodilo.


„Kia!“ –viknuo sam probijajući se kroz ljude koji su užurbano koračali trotoarima. „Kia!“

Zaustavila se, te iznenađeno okrenula prema meni. Odahnuo sam i mirnije krenuo k njoj.

„Što se dogodilo?“ –upitao sam ju stavivši ruku u džep.
„Ništa.“ –pogledala je u stranu.
„Što ti je Vanessa rekla?“

Odmahnula je glavom, a ja sam ju natjerao da pogleda u mene.

„Što?!“ –uzvratio sam.
„Ništa. Sredila sam ja to!“ –odgovorila je.
„Zašto si onda otišla?“
„Trebala sam se malo smiriti.“


Zakolutao sam očima i snažno ju zagrlio.

„Znaš da mi je stalo do tebe, je l' da?“ –ruko sam prošao kroz njenu kosu, a ona je klimnula glavom. „Onda se ne trebaš brinuti oko ničega!“
„Ne brinem se. Bez brige!“ –pogledala me malenim osmijehom na licu.

Nasmiješio sam se i ja, te ju poljubio.

„Kia.“ –promrmljao sam.
„Molim?“ –gledala sam nasmiješeno.
„'ajmo se vjenčati!“

Iznenađeno je pogledala u mene dok sam se ja u sebi molio da dobijem pozitivan odgovor. Nije me bilo briga hoće li se udati za mene iz sažaljenja, ali želio sam da bude u potpunosti moja prije nego umrem.