July je u tišini gledala u mene dok sam ja ispijala svoj cappuccino. Ispričala sam joj što se dogodilo između Jacea u mene. Zapravo, ispričala sam joj cijelu priču o njegovoj bolesti, ali činilo se da se nije slagala s time da sam ja bila uz njega.

„Kia...“ –uzdahnula je. „Znaš li ti kroz što ćeš proći kad...“
„Znam.“ –prekinula sam ju. „Ali to ne znači da ne moraš biti uz njega, ne?“

Uzdahnula je, te odmahnula glavom. Nisam shvaćala zbog čega nije željela da budem njegova cura do kraja, dok ne... umre. Znala sam da je bila zabrinuta za mene jer smo se ipak poznavale godinama i znala je kroz što sam prošla od ranog djetinjstva, ali htjela sam biti ondje uz njega, kad god mi je trebao. I sama sam shvaćala što će se dogoditi kad ga više ne bude bilo uz mene. Znala sam da ću paziti, ali najgora bi mi patnja bila da ne budem s Jaceom.

„Jesi li sretna?“ –upitala me. „Voli li te?“

Klimnula sam glavom.

„Onda se ne moram brinuti da će te ponovno povrijediti.“ –osmjehnula se.
„Hvala, Juls!“ –razvukla sam osmijeh od uha do uha.

Pogledala sam nasmiješeno u prozor i jedva čekala da ga kasnije vidim.

***

Nasmiješeno sam gledao kroz prozor jedva čekajući da kasnije vidim Kiju. Bila je nervozna jer je morala upoznati Janie i čak me pokušala nagovoriti da otkažemo, ali nisam želio. Htio sam da ju moja obitelj upozna, ali s obzirom da sam želio da joj bude ugodnije, namjeravao sam ju prvo upoznati sa sestrom. Naravno, Jane nisam ništa javio jer sam želio da se iznenadi i jedva sam čekao da ju upozna kako bi vidio kako predivnu djevojku sam pronašao.

„Jace...?“ –Mikeov me glas vratio u stvarnost.
„Oprosti, govorio si...?“ –pogledao sam u njega.

Uzdahnuo je i odmahnuo glavom.

„Nije bitno.“ –rekao je.
„Daj, molim te, reci što je bilo!“ –uzvratio sam. „Zamislio sam se na tren!“

Nasmiješio se.

„Smiješan si kad si zaljubljen.“ –udario je rukom od stol.

Nasmiješio sam se i počešao po glavi.

„Oprosti. Zamislim se svako toliko!“ –nadodao sam nasmiješeno. „O čemu si pričao!?
„O ničemu. I nije toliko bitno, ozbiljno!“ –klimnuo je glavom. „Danas idete kod Janie?“
„Aha. Mora upoznati Kai! Uskoro ćemo otići i kod mojih.“
„Super. Pozdravi mi ju onda puno! I daj, bilo bi vrijeme da ju društvo i ja također upoznamo!“
„Možda u petak?“
„Važi. Javit ću i ostalima!“
„Odlično!“

Klimnuo je glavom, a ja sam nasmiješeno pogledao kroz prozor. Nadao sam se da će Kia biti vesela kad joj ispričam da ju moji prijatelji žele upoznati, a i vjerovao sam kako joj neće biti toliko neugodno koliko joj je upoznati moju obitelj.

***

Uzdahnuvši sam pogledala u kuću u kojoj je stanovala Jaceova sestra. Nisam se osjećala ni najmanje ugodno jer sam se bojala da joj se neću svidjeti. Bilo me strah kad mi je Jace rekao kako ću uskoro morati upoznati i njegove roditelje. Nikada prije nisam upoznala roditelje svog dečka valjda zbog toga što moje veze nisu dugo trajale, ali ovo što sam imala s njime je bilo... drugačije... bolje.

„Idemo.“ –otvorio mi je vrata, a ja sam duboko uzdahnula i izašla iz automobila. „Ma daj, Kia, ne moraš se brinuti. Janie nije tako osoba! Zapravo, vidjet ćeš što će ti reći!“
„Što?“ –upitala sam ga sa zanimanjem.
„Kia, kako pak možeš izdržati s njime?!“ –oponašao joj se glas.

Nasmijala sam se, poljubila ga, a on me povukao sa sobom u dvorište. Držao me čvrsto za ruku dok je nasmiješeno gledao ispred sebe, a ja sam osjećala nervozu. Pitala sam se što će misliti o meni, hoću li joj se svidjeti, a željela sam to. Htjela sam da me svi oko njega prihvate sada kad sam bila u vezi s njime i nisam ga mislila tako lako pustiti od sebe.

Otvorio je vrata ne najavivši se. Rekao mi je kako je njegova sestra smatrala da je ono i njegova kuća i da ju ne tjera da se mora dizati i otvarati mu. Činilo se da je bila draga osoba i zanimalo me kako je izgledala s obzirom da mi je rekao da su dvojajčani blizanci.

U trenutku kad smo zakoračili u hodnik, ugledala sam Sebastiana kako trči prema Jaceu. Ispustio je moju ruku, spustio se i zagrlio svog nećaka koji ga je obgrlio svojim ručicama i poljubio u obraz. Osmjehnula sam se.

„Jace!“ –viknuo je Bobby prilazeći nam.
„Hej, mali!“ –potapšao ga je nježno po glavi. „Sjećate se Kie?“
„Ah, teta koja nas je vodila na kolače!“ –Bobby je pogledao u mene.
„T-Teta?!“ –promrmljala sam i pogledala zbunjeno u Jacea. „Zar izgledam tako staro?“

Nasmijao se i dignuo sa poda zajedno sa Sebastianom.

„Kia je moja djevojka sada.“ –rekao je, a ja sam se iznenadila.
„Oh, vjenčat ćete se!?“ –uzbuđeno će Sebastian.

Jace i ja smo se iznenađeno pogledali, a zatim oboje nasmijali. Sklonila sam pogled i tiho uzdahnula osjećajući bol u prsima. Nisam mogla ne pomisliti na to kako on umire i kako se nikada neće oženiti. Osjetila sam dodir na ruci, pa sam pogledala u stranu i vidjela ga kako mi se smiješka. Uzvratila sam mu samo kako ga ne bih zabrinula.

„Jace, nisam znala da...“ –začula sam ženski glas, a kad sam se okrenula ugledala sam nedaleko od sebe crnokosu djevojku kako iznenađeno gleda u nas dvoje.

Jace i ona definitivno nisu bili slični. Možda im je samo izraz lica bio sličan, ali ništa drugo nije. Gledala sam u tišini, odmjeravajući me dok je meni srce ubrzano kucalo dok sam se pitala što je mislila o meni.

„Janie, ovo je Kia, cura o kojoj sam ti nedavno pričao.“ –Jace je prekinuo tišinu.
„Oh, ah, to si ti!“ –razvukla je osmijeh od uha do uha. „Jane, drago mi je!“
„Kia!“ –ispružila sam joj ruku.
„Kia, kako pak možeš izdržati s njime?“

Pogledala sam u Jacea, a on je pogledao izrazom lica 'Rekao sam ti', pa smo se oboje počeli smijati.

„Što je bilo?“ –upitala je zbunjeno Jane.
„Rekao sam joj da ćeš joj baš to reći!“ –odgovorio je poljubivši je u obraz.
„Predobro me poznaješ, ali to je stvarno dobro pitanje. Ne, ozbiljno, kako možeš izdržati?“ –pogledala me nasmiješeno. „Nisam mogla izdržati ni sekundu s njima, dok smo živjeli pod istim krovom!“
„'ajde, ne pričaj gluposti! Svaki put kad bi grmilo bi sretno trčala u moj krevet!“ –uzvratio je.
„Ne laži!“
„Pitat ćemo mamu, pa ćemo vidjeti tko od nas dvoje laže!“

Zbunjeno sam gledala u njih dvoje dok su se prepirali poput male djece, a zatim se tiho nasmijala. Osjećala sam malu ljubomoru jer je on imao nekoga s kojim se mogao prepirati otkad je bio mali dok sam ja bila sama iako sam živjela u sirotištu. Ondje djeca nisu bila najbolja.

Jace je pogledao zatim u mene, krajičkom oka, i nasmiješio mi se. Privukao me k sebi i ušao u dnevni boravak u kojemu se nalazio, pretpostavljam, Jane-in suprug. Pogledao je u nas dvoje svojim velikim, bademastim očima, a zatim nam se nasmiješio.

„Fred, ovo je Kia, moja cura!“ –predstavio me.
„O, Bože, kako je moguće da tako lijepa djevojka i, pretpostavljam, pametna, može biti s ovim majmunom?!“ –dignuo se sa trosjeda.
„To sam ju i ja pitala!“ –nadodala je Jane.
„Ah, zašto ste takviiii?!“ –upitao ih je namrgođeno.

Fred i Jane su se nasmijali.

„Fred, drago mi je!“ –ispružio mi je ruku.
„Također!“ –nasmiješila sam mu se.
„Jeste li za kolače ili kavu?“ –upitala je Jane.
„Hvala, sis!“ –rekao je Jace i sjeo na fotelju.

***

Jedva sam uspio nagovoriti Jane da ja operem suđe, a zatim je ona natjerala Freda da mi pomaže, što se njemu nije nimalo svidjelo. Iskoristio je priliku što su žene bile u dnevnom boravku da bi stajao pored prozora, pušio i gledao nasmiješeno u mene dok sam ja radio posao za dvoje.

„Kia je simpatična cura.“ –rekao je Fred.
„Znam!“ –nasmiješio sam se.
„I kako ste se upoznali?“

Nasmijao sam se sjetivši se kad sam ju prvi put ugledao. Bila je tako simpatična, smiješna i neodoljiva da sam ju pod hitno morao upoznati.

„Da?“ –uzvratio je Fred.
„Uhm, sudarila se u mene, poljubila me i nestala.“ –odgovorio sam mu.

Zakašljao se gledajući zbunjeno u mene dok sam se ja smješkao.


„Što je bilo?“ –uzvratio sam.
„Poljubila te?“ –nakrivio je glavu kao da nije mogao vjerovati u ono što sam rekao.
„Da. Ma duga priča, ali uglavnom, tako smo se upoznali!“

Klimnuo je glavom i počešao se po njoj.

„Zbunjujuće.“ –promrmljao je.

Nasmijao sam se, te izašao iz kuhinje kako bih se pridružio curama. Uskoro sam morao nećake staviti na spavanje jer su me nagovarali tijekom večere, a njima nikada nisam mogao reći ne. Uostalom, umirao sam i to je najmanje što sam mogao činiti za njih kada me uskoro neće biti u njihovoj blizini.

Zastao sam pred dnevnim boravkom kad sam čuo Jane kako plače. Maknuo sam se u stranu i odlučio poslušati o čemu su njih dvije razgovarale iako sam pretpostavljao razlog zbog kojeg je plakala.

„Bože, Kia, oprosti, inače ne plačem pred strancima, ali ne mogu se suzdržati!“ –promrmljala je Jane.
„Ne misliš li da će njemu biti samo još gore ako te čuje kako plačeš?“ –upitala ju je Kia. „Nećeš mu pomoći suzama!“
„Tako prokleto boli, Kia!“
„Znam. Znam kako se osjećaš, ali treba ga usrećiti! Trebamo biti uz njega sada, kad nas treba.“

Zaklopio sam oči, uzdahnuo i požurio prema vratima kako bih izašao na zrak. Sjeo sam na stepeništu i pogledao u nebo. Znao sam koliko će svih pogoditi ono što mi se događalo, ali mrzio sam kad sam ih morao slušati kako plaču. Kia se pravila da je sve u redu iako sam znao da je zapravo patila, a to sam mogao vidjeti po noći dok je plakala u snu.