Probudila me zvonjava telefona, ali bio sam toliko umoran da se nisam imao snage dignuti, pa sam odlučila kako ću kasnije provjeriti poruke. Ako me netko trebao, sigurno će mi ostaviti poruku na sekretarici.

Okrenuo sam se na bok, uzdahnuo i zaklopio oči kad sam osjetio pritisak u glavi. Pokušao sam ga ublažiti tako što sam ju masirao, ali ništa nije pomagalo i jedino što mi je bilo činiti je bilo dignuti se s kreveta i otići popiti tablete. Umjesto da sam ih držao stalno pored sebe, zaboravljao sam ih u kupatilu.

Dignuo sam se polako s kreveta zateturavši se. Bio sam mamuran, pa me vjerojatno glava jače boljela. Otvorio sam jedva vrata pokušavajući dohvatiti malo svježeg zraka jer mi se disanje otežavalo, a onda požurio u kupaonicu po kutiju.

Čuo sam kako je poruka na sekretarici bila sačuvana, otvorio vrata ormarića i popio dvije tablete, kao što mi je to doktor preporučio, te duboko uzdahnuo. Otišao sam odmah do prozora u dnevnom, otvorivši ga široko, legao na krevet i zaklopi oči. Glavobolja je bila nepodnošljiva, ali bio sam kriv. Znao sam da mi alkohol nije mogao pomoći u ničemu, ali trenutak slabosti je učinio svoje.

Sjetivši se da sam vjerojatno imao poruku, podignuo sam ruku i popipao po stoliću koji se nalazio iza trosjeda. Pritisnuo sam tipku, uzdahnuo i nastavio ležati sve dok nisam čuo glas – Kijin glas.

„Jace...“ –prošaptala je, pa sam podignuo glavu i pogledao u sekretaricu dok mi je srce počelo luđački kucati.

Neko je vrijeme šutjela dok sam ja uzbuđeno gledao i sekretaricu.

„IDIOTE!!!“ –izderala se, a ja sam nakrivio glavu. „Pa što si ti misliš, tko si, ha?! Prvo me natjeraš da te zavolim, a zatim me odbaciš kao da sam zadnje govno, a nakon toga mi dođeš s pričom da si bolestan i da umireš?! JESI LI TI NORMALAN?! Što ti misliš, tko sam ti ja, ha?!“

Uzdahnuo sam i odmahnuo glavom, a zatim se iznenadio kad sam čuo kako plače.

„Tako si bezobrazan.“ –zajecala je. „Znam da sam prekršila svoje obećanje, ali jebote... Ne možeš mi to raditi... Ne možeš me napustiti! Jacy... volim te...“

Odmahnuo sam glavom, prekrio lice rukom i zagrizao usnicu.

***

Ležala sam na trosjedu, gledala u strop i plakala. Nisam mogla vjerovati da mi se ono događalo. Nisam ni mogla zamisliti što se događalo. Nikada nije izgledao bolesno niti se tako ponašao, ali shvaćala sam, tek u onom trenutku, zbog čega je u posljednje vrijeme bio onako tužan i odsutan. Bila sam bijesna na njega jer mi nikada ništa nije rekao, a kad mi je priznao, nije mi ništa rekao u lice.

Dignula sam se ljutito s dnevnog boravka i potrčala u sobu spremiti se. Namjeravala sam izaći iz kuće, prošetati se i razbistriti malo misli. Da sam znala kamo je Jace živio, vjerojatno bih odavno otišla k njemu i rekla mu sve što sam mislila u lice, a ne preko telefona. Nisam bila plašljiva niti mi je ikada bilo neugodno reći nekome nešto, a pogotovo – nisam bila toliko slaba kao i on.

Nakon što sam se spremila za izlazak i stavila sve potrebne stvari u torbicu, podignula sam ključeve sa ormarića, stavila sunčane naočale na oči i izašla iz kuće. Inače nisam preferirala nositi naočale, ali kako su mi oči bile natečene od plakanja, ponovno, niti puder nije mogao pomoći.

Stavivši slušalice mobitela na uši, silazila sam niz stepenice osjećajući se malo bolje. Glazba mi je puno značila u životu; ponekad me mogla razveseliti, a ponekad rastužiti.

Cause I don't know where I'll go
Well this is all that I really know
I'll keep holding on
I'll keep singing my song
It gets me through it
I've got the scars to prove it
Well I know the road is long
But I'm staying strong
So don't cry
Cause this is not my last goodbye

Zaustavila sam se u parkiću u kojem sam se znala nalaziti s Jaceom, slušajući ugodan glas Alexa Banda. Osjećala sam kako mi se oči ponovno pune suzama, pa sam zagrizla usnicu i tiho zajecala. Nisam mogla, nisam željela, vjerovati kako Jace umire, kako nikada više neću vidjeti njegov osmijeh, čuti njegov nasmiješeni glas.

Iznenada sam osjetila zagrljaj s leđa, pa sam šokirano gledala ispred sebe, skidajući polako slušalice iz ušiju. Srce mi je ubrzano kucalo i bila sam užasno nervozna. Znala sam čiji je ono zagrljaj bio. Mogla sam ga prepoznati po nježnom, ali čvrstom zagrljaju.

Napravila sam korak naprijed, a Jaceove su se ruke spustila. Okrenula sam se prema njemu dok mi je srce ubrzano kucalo, a on me gledao u tišini, držajući ruke u džepovima. Uzdahnula sam i pokušala se smiriti nakon čega sam ga ošamarila.

„Čemu to?!“ –promrmljao je.
„To je zato što si idiot!“ –prekrižila sam ruke na prsima i pogledala u drugu stranu. „Morala sam ti to napraviti!“
„Nisam ništa skrivio!“
„Ne, ali jesi skrivao!“
„To... To je... To je bilo...“
„Zato što si sebičan, debilni gad!“
„Samo sam...“
„Mrzim te!“
„Znaš da uopće nije tako!“
„I mrzim i sebe jer te...“

Gledao me upitnim izrazom lica. Htjela sam mu reći da ga volim, kao što sam to učinila preko sekretarice, ali izgleda da nisam bila toliko hrabra koliko sam i mislila.

„Reci.“ –rekao je.
„Neću.“ –odmahnula sam glavom osjećajući kako mi obrazi žare.
„'ajde, reci to!“
„Ne!“
„Zašto?“
„Tako.“
„Tako si slatka!“
„A ti si lud!“
„Samo za tobom, mala!“

Podignula sam pogled prema njemu, gledajući ga ljutitim izrazom lica dok mi se on smiješkao. Prišla sam mu i počela ga udarati po prsima dok me on gledao iznenađeno.

„Mala?! Ne zovi me mala!“ –govorila sam ljutito, ne gledajući ga u oči. „I mrzim te! Mrzim te, samo da znaš! Mrzim te jer si debil! Mrzim te jer si glup! Mrzim se jer te volim! Mrzim te jer... te ne mogu mrziti i jer si glup i jer mi nikada ništa nisi rekao!“

Prislonila sam glavu na njegovim prsima, stiskajući mu majicu i jecajući. Nisam se željela slomiti pred njime, ali nisam si mogla pomoći. Bilo je previše bolno.

Podignuo je nesigurno svoje ruke i obgrlio me čvrsto.

„Žao mi je...“ –prošaptao je. „Žao mi je! Volim te!“

I'm finding out the hardest way
You learn before you fall from grace
In shadows we can grow
We are the seeds we sow
Through every single hour fades
From sand to stone and rock to clay
It's bittersweet this symphony
Enjoy the gift that's given to you and me


Poljubio sam ju nježno. Nisam se želio odvojiti od njenih usana niti od njenog tijela. U onom je trenutku pripadala samo meni, a to je sve što sam želio. Želio sam ju imati uz sebe, voditi ljubav s njom, ljubiti ju i grliti. Želio sam čuti kako doziva moje ime, kako tiho šapće da me voli. Želio sam čuti otkucaje njenog uzbuđenog srca kako kucaju samo za mene.

Prebacila se preko mene utisnuvši mi poljubac na usne, a ja sam nježno rukama prolazio po njenim golim leđima promatrajući ono savršeno, predivno, božanstveno tijelo kojeg nikada nisam želio izgubiti.

Nedugo nakon što smo vodili ljubav, zaspala je u mome zagrljaju. Pokušavao sam zaspati, ali nisam mogao zaklopiti oči. Osjećao sam se previše uzbuđeno, a i bilo me pomalo strah. Pribojavao sam se da će ujutro nestati, da ću se probuditi i otkriti kako je sve ono bio samo predivan san.

Dok sam gledao u otvoreni prozor gdje su plave zavjese vijorile poput valova, čuo sam ju kako mrmlja u snu. Bilo mi je simpatično sve dok nisam pogledao u nju i shvatio da zapravo plače u snu.

„Jace...“ –promrmljala je. „Nemoj otići...“

Osjećao sam ogromnu bol u prsima kad sam čuo one riječi. Nježno sam joj maknuo suze s lica, te joj poljubio usne znajući da se ono nije smjelo događati. Ona nije smjela plakati u snu. Zaslužila je puno više jer je bila predivna djevojka.

***

Iz sna me probudio ugodan miris, a kad sam otvorio oči primijetio sam da Kije nije bilo pored mene. Pogledao sam oko sebe, ali nije je bilo niti u sobi, pa sam se rastegnuo, dignuo s kreveta i obukao jer sam sinoć zaspao gol.

Otvorivši vrata osjetio sam intenzivan miris koji me podsjećao na djetinjstvo, pa sam ga pratio i došao do kuhinje u kojoj se nalazila Kia. Imala je maleni osmijeh na licu dok je prevrtala palačinke po zraku, a krajičkom oka sam vidio da je stol bio spremljen. Ponovno sam pogledao u nju i nasmiješio se vidjevši ju da je bila vesela. Nisam znao je li to bilo zbog toga što nije željela da se ja užasno osjećam, ali ako joj je to bila namjera... uspjelo joj je. Osjećao sam se puno bolje gledajući je kako se smiješka.

„Dobro jutro.“ –pozdravio sam ju.
„Oh, budan si.“ –okrenula se prema meni. „Mislila sam te probuditi kad sve bude gotovo!“
„Bilo mi je dosta spavanja.“
„Naspavao si se?“
„Već duže vremena nisam spavao toliko dobro!“
„Baš mi je drago. Nadam se da si gladan!“

Klimnuo sam glavom, a ona je veselo prošla pored mene i stavila drugi tanjur sa palačinkama na stol. Kad je krenula prema frižideru, povukao sam ju za ruku i okrenuo prema sebi, a ona je iznenađeno pogledala u mene.

„Hvala ti.“ –rekao sam joj.
„Za što?“ –nakrivila je glavu.
„Što si ovdje... uz mene.“

Osmjehnula se.

„Želiš biti... sa mnom?“ –upitao sam ju.
„Zar ti nakon jučer ništa nije jasno?“ –uzvratila je nasmiješeno. „Pripadam samo tebi. Želim samo tebe!“

Nasmiješio sam se i poljubio ju. Osjećao sam se sebično jer sam ju želio pored sebe u onakvom stanju, ali... nisam ju mogao pustiti.