Probudila sam se preko noći i iznenadila se vidjevši da Jacea nije bilo pored mene. Podignula sam glavu i pogledom prošla kroz sobu, ali nije ga bilo niti ondje. Raširila sam oči i skočila s kreveta sjetivši se kako je u posljednje vrijeme imao strašne glavobolje, pa sam zabrinuto istrčala iz sobe ne bih li ga pronašla. Otvorila sam vrata kupatila, ali nije ga bilo ondje, pa sam zabrinuto otišla u dnevni boravak i odahnula vidjevši ga na terasi.

Sjedio je na stolici, pušio i gledao zamišljeno u nebo. Bilo mi je drago što mu se nešto loše nije dogodilo, a zatim sam krenula prema njemu kako bih vidjela što je radio budan u ono doba. Nadala sam se samo da nije imao ponovno napadaje zbog kojih bismo završili na Hitnoj kako bi mu ublažili bol. Primijetila sam da je u posljednje vrijeme često bio zamišljen i namjeravala sam otkriti što se dogodilo da je bio onako čudan.

„Ne misliš li da je prekasno da sjediš ovdje?“ –upitala sam prekriživši ruke na prsima, te se nagnula na zid.
„Probudio sam te?“ –pogledao je u mene.

Odmahnula sam glavom, a on je povukao dim cigarete, te ga ispuhao prema nebu.

„Što je bilo?“ –uzvratila sam.

Odmahnuo je glavom, ugasio čik, te se dignuo sa stolice. Prišao mi je poljubivši me u čelu, a zatim ušao u dnevni boravak. Iznenađeno sam se okrenula za njime dok je on odlazio laganim korakom prema sobi, ali nisam namjeravala ostati pri onome. Željela sam znati što ga je mučilo i nisam namjeravala odustati dok mi ne kaže.

„Jace!“ –prozvala sam ga, a on se zaustavio. „Moram pričati s tobom!“
„Zar to ne može čekati jutro?“ –gledao je oko sebe.
„Ne. Odmah dođi u dnevni!“

Okrenuo se uzdahnuvši, a zatim je sjeo na trosjed, prebacio jednu nogu preko druge i pogledao me upitnim izrazom lica. Vjerojatno se nadao da ćemo biti brzo gotovi s onime kako bi otišao spavati, ali sve je ovisilo o njemu koliko će mu trebati da mi ispriča istinu.

„Reci mi, odmah, što se događa!“ –rekla sam ozbiljno. „Čudan si otkad smo bilo kod tvoje sestre, a prošlo je već pet dana, Jace!“

Odmahnuo je glavom i pogledao u drugu stranu.

„Je l' ti znaš da se nećemo maknuti odavde dok mi ne kažeš?“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Ti bi trebala spavati. Radiš ujutro!“ –pogledao me mirno.
„Boli me briga! Ne idem dok ne kažeš i bit ću uporna!“
„Pusti me na miru!“
„Ne želim! Smjesta mi kaži u čemu je problem!“
„Daj, jebote, Kia, ne mora značiti da ti uvijek moram govoriti u čemu je problem, samo jer smo u vezi! Pusti me već jednom na miru, jasno?!“

Iznenađeno sam gledala u njega, a on se dignuo sa trosjeda, požurio prema vratima i otključao ih. Pogledao je u mene, odmahnuo glavom i izašao iz stana zalupivši njima. Dignula sam se sa fotelje i potrčala prema vratima otvorivši ih, ali već je bio na prvom katu. Uzdahnuvši sam se okrenula i polako ih zatvorila, a zatim otišla u sobu bacivši se na krevet.

***

Sjedio sam na plaži, gledajući u valovito more, te u nebo koje je postajalo svjetlije. Nisam znao koliko dugo sam ondje bio, ali nisam znao kamo otići nakon što sam izašao onako živčano iz Kijine kuće. Lutao sam neko vrijeme gradom, a zatim se odlučio zaustaviti kraj mora koji me inače umirivao.

Osjetio sam užasnu bol u glavi, pa sam izvukao kutiju iz džepa i jedva progutao dvije tablete jer nisam uzeo sa sobom ništa za popiti. Duboko sam uzdahnuo i nastavio gledati u valovito, nemirno more razmišljajući o Kiji, dok je glavobolja polako prestajala.

Bio sam užasan prema njoj nakon što mi je pokušavala pomoći. Želio sam ju natjerati da pomisli da sam dobro kako se ne bi brinula, a ovako se vjerojatno još više brinula. Udario sam se rukom po glavi odmahnuvši njome, te zagrizao usnicu kako se ne bih izderao.

„Jebote, pa što je s tobom?!“ –upitao sam se.

Ljutito sam se dignuo sa poda, protresao hlače i zapalio cigaretu, a nakon toga krenuo natrag u njen stan u nadi da će me primiti. Svaka bi žena na njenom mjestu vjerojatno poludjela sa mnom, odbacila me odavno od sebe još kad bi doznale da sam bolestan, a ona je bila draga prema meni i ostala; nije pobjegla.

Ja sam jedan veliki idiot jer sam se onako ponio prema njoj. Trebao sam joj biti zahvalan što je ostala uz mene i pružala mi potporu, a ja sam se iskalio na njoj. Zbog čega?! Jer mi je dosadilo što su svi oko mene plakali kad me nije bilo u njihovoj blizini?! Jer su me svi... žalili.

The time is gonna come when you're so mad you could cry
But I'll hold you though the night until you smile

Whoa oh, I need you baby
Don't be afraid please
Jump then fall
Jump then fall into me

Baby, I'm never gonna leave you
Say that you wanna be with me, too
'Cause I'm gonna stay through it all
So jump then fall

Nesigurno sam stajao pred vratima njenog stana. Nisam znao trebam li pokušati otvoriti vrata jer nisam bio siguran je li ih pustila otključana, a ključeve njene kuće nisam imao, naravno. Stavio sam ruku na kvaku, uzdahnuo i pokušao otvoriti, a iznenadio sam se što su bila otključana.

Polako sam zakoračio u hodnik zatvorivši vrata, te providio u njen stan. Nije je bilo u sobi, čija su vrata bila otključana, a niti u dnevnom, pa sam pretpostavio da se tuširala jer je iz kupatila dolazio zvuk. Prišao sam vratima i polako ih otvorio. Vidio sam njen obris u zatvorenoj tuš kabini, ali uz vodu sam čuo i njeno tiho jecanje.

„Opet sam ju rasplakao!“ –pomislio sam.

Sve što sam za nju znao raditi je bilo unesrećiti ju. Ponekad sam se pitao što sam još radio s njom, ali valjda sam bio previše sebičan da bih se udaljio od nje. Skinuo sam patike i otvorio vrata kabine, a Kia se izderala okrenuvši se prema meni.

„JACE!!!“ –viknula je udarivši me po glavi, a zatim je odmahnula njome i okrenula mi ljutito leđa.


Nasmijao sam se.

„Oprosti.“ –uzvratio sam. „Ovo je izgledala kao scena iz Psiha!“
„Budaletino jedna!“ –promrmljala je i dalje ljutito.
„A, daj, oprosti! Nisam namjerno!“
„Molim te, idi! Želim se tuširati na miru!“
„Neću.“
„Idi!“
„Ne!“
„Daj, ne želim te ovdje!“

Ušao sam unutra unatoč onome što je rekla. Iako sam ju poznavao skoro dva mjeseca, jako dobro sam znao njene osjećaje, samo što to ona nije mogla shvatiti. Lako sam joj mogao pročitati pokrete tijela i lice, a u onom trenutku nije definitivno željela da vidim kako je plakala – ponovno – zbog mene.

„Pogledaj me!“ –rekao sam joj.

Odmahnula je glavom.

„Molim te?“ –pokušao sam, ali i dalje nije željela.

Prišao sam joj s leđa i obgrlio ju dok je ona gledala prema dolje kako joj ne bih vidio lice.

„Jesi li dobro?“ –upitao sam ju tiho.

Klimnula je glavom.

„Lažeš!“ –rekao sam joj. „Što je bilo?“

Odmahnula je glavom.

„Pusti me na miru!“ –uzvratila je. „Sjećaš se da si ti bio taj koji je želio da te pustim na miru?“
„Ne slušaj mene. Debil sam!“ –nasmijao sam se.

I dalje je šutjela.

„Molim te, Kia, pričaj sa mnom!“ –uzdahnuo sam.

Pogledala me svojim tužnim izrazom lica dok su joj oči bile crvene, natečene i pune suza.

„Ne želim da me držiš podalje od svojih problema!“ –rekla je. „Ako smo u vezi, to znači da mi možeš sve reći!“
„Znam!“ –pomilovao sam joj lice. „Oprosti!“

Skrenula je pogled, a ja sam joj okrenuo lice prema sebi i poljubio ju.

***

„Danas?“ –upitala sam iznenađeno July.

Klimnula je glavom.

„Oprosti, ali jutros sam se baš dogovorila s Jaceom da ćemo gledati filmove kod mene.“ –rekla sam.
„Ah, nema veze! Idemo onda sutra u šoping?“ –uzvratila je.
„Naravno!“ –nasmiješila sam se. „Čujemo se onda sutra!“

Klimnula je glavom, a ja sam podignula torbu sa pulta, prebacila ju preko ramena i požurila prema izlasku osmijehom na licu. Vidjela sam Jacea, u hladnu, preko puca ceste, kako čeka mene, pa sam mu mahnula i pričekala da mi se automobil zaustavi kako bih prešla pješački. Potrčala sam preko ceste i zagrlila ga. S njime sam se osjećala poput tinejdžerice.

Bila sam zaljubljena u njega do ušiju i obožavala osjećati njegove usne na svojima. Zapravo, ponekad, kad sam bolje razmišljala, nikada se nisam zaljubila. Imama sam dečke s kojima bih kratko bila u vezi i bilo bi mi stalo do njih, ali do određenog nivoa. U Jacea sam bila zaljubljena i voljela sam ga. Dopustila sam mu da osvoji moje srce i da ono osvoji njegovo.

„Čemu se smiješ?“ –upitao me.
„Ničemu!“ –odmahnula sam glavom i poljubila ga.

Isprepletao je naše prste, pa smo se laganim putem uputili prema mome stanu.

„Daj, reci mi zašto se smješkaš!“ –navaljivao je.
„Daj, prekini!“ –uzvratila sam.
„Zanima me!“
„Zar mora postojati razlog zbog kojeg bih se smijala?“
„Ne, ali zanima me!“

Nasmijala sam se i poljubila ga.

„Samo sam sretna i ništa više!“ –rekla sam mu obgrlivši ga oko vrata.

Razvukao je osmijeh od uha do uha stisnuvši me uz sebe.

„I ja sam sretan!“ –rekao je. „Hvala što si i dalje ovdje, Kimberly!“
„Ha?“ –nakrivila sam glavu.

Nasmijao se.

„Što je?! Tako si mi se prvi put predstavila!“ –nastavio je hodati dalje.
„Da, ali jer sam mislila da si psihopat!“ –nadodala sam.
„Pa možda i jesam! Što ti znaš?“
„Znam da jesi lud.“
„Samo za tobom, mala!“

Odmahnula sam glavom i osmjehnula mu se.